Osnovne vrijednosti i sažetak propisa vezanih za I´itikaf   (piše: Zehrudin ef. Junuzović)

Osnovne vrijednosti i sažetak propisa vezanih za I´itikaf (piše: Zehrudin ef. Junuzović)

 

«Onaj koji čini i’tikaf je kao osoba koja ima potrebu kod neke utjecajne osobe pa dođe kod nje i sjedne na njegov ulaz govoreći:- Neću se micati sa ovoga mjesta sve dok mi se moja potreba ne udovolji. Tako radi i mu’tekkif, on  boravi u Božjoj kući govoreći:-Neću se udaljavati sa ovog mjesta sve dok mi se ne oprosti»-  Ata, radijellahu anhu.   Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon selidbe u Medinu nikada nije izostavljao i’tikaf. Činio je to svake godine po jednom, a u godini u kojoj je preselio na Ahiret, i’tikaf je činio dvadeset dana.   I’tikaf, u jezičkom smislu te riječi označava boravak na nečemu i u nekom mjestu. U šeri’atskom smislu: to je boravak u mesdžidu u kojemu se  zajednički obavlja pet dnevnih namaza, sa nijjetom i’tikfa. On je sunne muekkede u deset posljednjih dana ramazana. Kod Šafi’ija i’tikkaf sunnet i u ramazanu i van njega.   Učenjaci su uvrstili čin i’tikafa u najodabranije i najbolje ibadete ukoliko se on obavlja iskreno u ime Allaha, dželle ša’nuhu.   Za valjanost i’tikkafa neophodan je i nijjet, kako bi se razlikovao boravak radi i’tikafa od drugog boravka.        

Vrste i’tikkafa

Vadžib: To je zavjetni i’tikaf. Kao npr. da se neko zavjetuje: «Ja se zavjetujem da ću biti u i’tikafu toliko i toliko dana.»   Sunnet: To je i’tikaf koji se čini u zadnjoj desetini ramazana. Zbog izjave Aiše, radijellahu anha, koja je zabilježena u dva Sahiha: «Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio i’tikkaf u posljednjih deset dana ramazana sve dok ga Allah nije Sebi uzeo, nakon toga i’tikkaf su činile njegove supruge.”[1]   Mustehab: To je i’tikkaf u bilo kom drugom dijelu ramazana. U Buharijinoj zbirci hadisa zabilježena je predaja u kojoj stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uvijek činio i’tikaf svake godine po deset dana, a u godini u kojoj je umro učinio je ibadet dvadeset.»[2]   Razlog činjenja i’tikafa upravo u zadnjoj trećini ramazana je to što se nada da je to Noć Kadra. Da bi se prekinule druge aktivnosti i prepustilo ibadetu, zikru, dovi, zato je nastojao u tom periodu da što manje kontaktira sa ljudima.   Zato Imam Ahmed smatra da nije pohvalan bilo kakav kontakt dok se u i’ttikafu pa makar to bilo podučavanje Kur’anu.

Gdje se i’ttikaf čini?

I’tikaf se čini isključivo u mesadži-l-džema’a, a to su oni mesdžidi koji imaju svog imama i muezzina i u kojima se zajednički obavlja pet dnevnih namaza. Ebu Hanife je rekao: «Neophodno je za ispravnost i’tikafa da bude u mesdžidu u kojem se zajednički obavlja obaveznih  pet namaza.» Takav uslov nije važeći prema mišljenju njegova dva učenika i Imama Šafi’ije.   Međutim, tvrdnju Ebu Hanife jača i izjava hazreti Alije, a koju je zabilježio Ebu Šejbe i Abdu-r-Rezzak, u svom Musanafu: «i’tikaf se obavlja samo u mesdžidima gdje se zajednički namaz  održavaju.» Također izjava Ibn Abbasa, koju je zabilježio Bejhaki u svome Sunenu: «Zaista inovacija u vjeri spada u red Allahu najružnijih djela, a u inovaciju spada i činjenje i’tikafa u prostorima predviđenim  za klanjane u  kućama.» [3]

Najbolji i’tikaf

Najbolji i’tikaf je onaj koji se obavlja u Mesdžidi-l-harami, zatim onaj koji se obavlja u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji, zatim  onaj koji se obavi u mesdžidi-l-aksa-u Qudusu, zatim u džamijama koje posjećuje veći broj vjernika.[4] Sve što je mesdžid u kojemu se i’tikaf čini veći, i’tikaf biva vrjedniji i bolji.[5]   Prema našoj i malikijskoj pravnoj školi, post je uslov za i’tikaf, za razliku od hanbelijske i šafi’iske. U naše argumente spada predaja koju je zabilježio Ebu Davud od Aiše, radijellahu anha, da je rekla: «Sunnet se ustalio na tome da mu’tekkif ne obilazi bolesnu osobu, ne prisustvuje džennazi, nema sastajanja sa suprugom niti njenog dodirivanja i ne izlazi iz i’tikafa osim zbog prijeke potrebe, niti ima i’tikafa bez posta, niti se i’tikaf čini van džamije.»       Također, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da nikada nije činio i’tikaf bez prethodnog posta.   Ukoliko bi neko podsjetio da je u dva Sahiha zabilježeno kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, činio i’tikaf i prvoj desetini ševvala, ta da u toj predaji nema dokaza da je i tada postio.   Ukoliko bi neko rekao napomenuo da je  Sunenima Nesaija, Ebu Davuda i Darekutnija, zabilježeno kako je Omer, radijellahu anhu, još u džahilijjetu bio zavjetovao da će učiniti i’tikaf kod časne Ka’be, te mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: «Ispuni svoj zavjet.»   Ali Kari, u «Fethu babi el-inajeti» kaže»: Mi na takve tvrdnje odgovoramo činjenicom da je kod Darekutnija i Nesaija registrovan dodatak, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru: «Posti i ispuni svoj zavjet.»   Pored posta, za valjanost i’tikafa potrebno je da mu’tekif bude čist od dženabeta, hajda i nifasa.[6]    

Najkraći period potreban da se provede u i’tikafu

Najkraći period potreban da se provede u obaveznom-zavjetnom  i’tikafu je jedan dan, složni su učenjaci naše pravne škole.[7] Postoji razilaženje po ovom pitanju kada se radi o dobrovoljnom i’tikafu. Prema mišljenju Ebu Hanife to je najmanji period i u svakom drugom i’tikafu iz prostog razloga što je post uslov i’tikfu, a nema manjeg posta od jednog kompletnog dana. Ali Kari navodi  zatim stav Ebu Jusufa da je minimum biti veći dio dana u i’tikafu, te da   je drugi učenik Ebu Hanife, Muhammed i šafi’iska pravna škola stoje na stanovištu da je namanje da se u i’tikafu boravi jedan trenutak, te stavove je završio komentarom. «I na tome je fetva. Zato što je to dobrovoljni čin te određivanje dužine vremena biva na njemu.[8]   Mu’tekkif ima pravo da jede, pije i da konči u mesdžidu u kojemu čini i’tikaf.   Ne treba da govori osim ono što je hajr. Zbog opće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe: «Ko vjeruje u Allaha i Ahiret, neka govori samo dobro ili neka ćuti !», a i zbog činjenice da se nalazi u džamiji i posebnom ibadetu.   Što se žene tiče, ona će svoj i’tikaf sprovoditi u svojoj kući u onom prostoru koji je odredila za svakodnevno obavljanje namaza. [9]Njoj je dozvoljeno da čini i’tikaf i u mesdžidu u kojem se obavlja zajednički namaz. Ipak, njen i’tikaf je bolji u mesdžidu njene kuće, a u džamiji kvarta u kojem živi je i’tikaf bolji nego u nekoj drugoj džamiji.[10]   Imami Malik i Šafi’i smatraju da zbog općenitosti hadisa, ni ženi, kao ni muškarcu nije ispravan i’tikaf osim ukoliko se on obavi u mesdžidu u kome se obavlja zajednički namaz.   U naše dokaze spada i činjenica da je bolje i praktičnije za ženu da i’tikaf obavlja u svojoj kući, te da će tako da postigne veći stepen i nagradu obavljanja namaza. Pa u hadisu  stoji: «Namaz neke žene je bolji onda kada ga ona obavi u svojoj kući od onog kojeg obavi u dvorištu, a  onaj kojeg obavi u dvorištu je bolji nego onaj kojeg obavi u mesdžidu.»[11] Pa ako je njenoj kući dat tretman mesdžida kada je u pitanju namaz, onda isti tretman ostaje kada se radi i o i’tikafu u mjestu obavljanja namaza.[12]

 

Mi između propisa i’tikafa i njegove prakse

I’tikaf je, kako smo naveli bio praksa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sllem, koji nam je divan uzor u svemu. Pored njega, to je bila praksa i njegovih žena i ashaba, te pobožnih ljudi kroz svu historiju islama. Svako od nas treba što više može boraviti u i’tikafu.   Nažalost, malo je onih koji danas praktično čine i’tikaf. Mnogi se pravdaju raznim obavezama, te poslovima ili funkcijama koje obnašaju. Međutim, takva opravdanja su diskutabilna i rezultat su brkanja prioriteta. Ako se pravilno poredaju prioriteti, bez sumnje ćemo naći za shodno, a i moguće činjenje i’tikafa u ramazanu pa makar u manjem broju dana i noći u odnosu na ono što se prenosi od naših učenjaka i dobrih prethodnika. Ne dozvolimo da nam prođe još jedan ramazan a da ovaj sunnet ne uvrstimo u naš ramazanski program i nadajmo se nagradi koja je za taj čin predviđena. Nastojmo uvijek biti pozitivni i praktičari i sljedbenici naše časne vjere pa makar bili i manjina u našim društvima. I imajmo na umu: što više vremena provedemo  u i’tikafu sve je više vjerovatno da ćemo doživjeti i dočekati Noć Kadra u onim ibadetima koje Uzvišeni voli i obilno nagrađuje.       [1] Hadis zabilježio Buhari, 2026., u Knjizi o i’tikafu, u poglavlju:«I’tikaf u zadnjih deset dana ramazana».  Muslim. 1172., u Knjizi o o i’tikafu, u poglavlju:«I’tikaf u poslijednjih deste ramazana». Ebu Davud, 2462., u Knjizi o postu, u poglavlju:«O i’tikafu». Tirmizi, u nešto kraćoj formi, br. 790., u Knjizi  o postu.   [2] Buhari, 2044., u Knjizi o i’tikafu, u poglvlju «I’tikaf u srednjih deset ramazana», zatim u br. 4998., u Knjizi o fadiletima Kur’ana.   [3]Fethu-l-babi el-inajeti, nav.djel. 1:592.   [4]Ibid.   [5]El-Ihtijar… nav. djel. 1:177.   [6]Hašijetu reddu-l-muhtar…, 2:484.   [7]El-Ihtijar ,…nav. djel. 1:176.   [8]Fethu babi-linajeti,  nav.djel. str 1:595, El-Ihtijar ,…nav djel. 1:177.   [9]Ibid.   [10] Ibid.   [11]Ebu Davud, br. 570. u Knjizi o namazu, u poglavlju «O brizi o namazu».   [12]Fethu babi-l-inajeti,  nav.djel. str 1:598.

Leave a Reply

Your email address will not be published.